Videonadzor u zgradi
Postavljanje videonadzora u zgradi uređeno je člankom 31. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka kojim je propisano da je za uspostavu videonadzora u stambenim, odnosno stambeno-poslovnim zgradama potrebna suglasnost suvlasnika koji imaju u vlasništvu najmanje 2/3 suvlasničkih dijelova.
Videonadzorom se može obuhvatiti samo pristup ulascima i izlascima te zajedničke prostorije u zgradama.
Zabranjeno je korištenje videonadzora za praćenje radne učinkovitosti domara, spremačica i drugih osoba koje rade u stambenoj zgradi.
Najkasnije prije ulaska u perimetar snimanja mora biti istaknuta vidljiva oznaka, odnosno obavijest da je prostor pod videonadzorom, podaci o voditelju obrade te podaci za kontakt putem kojih ispitanik može ostvariti svoja prava.
Snimke dobivene putem videonadzora mogu se čuvati najviše šest mjeseci, osim ako je drugim zakonom propisan duži rok čuvanja ili ako su dokaz u sudskom, upravnom, arbitražnom ili drugom istovrijednom postupku.
Videonadzor u smislu propisa za zaštitu osobnih podataka odnosi se na prikupljanje i daljnju obradu osobnih podataka koja čini ili je namijenjena da čini dio sustava pohrane. Ako se videosnimke ne pohranjuju, odnosno kamera snima samo u realnom vremenu, tada ne postoji obrada u smislu propisa o zaštiti osobnih podataka.